Search Healthcare
Filteri pretrage
- Vrijeme određivanja
- Materijal za analizu:
Istaknute usluge
Opća informacija Kalprotektina u stolici je protein, koji se nalazi u citoplazmi upalnih stanica ukoliko se u crijevima događaju upalni procesi. U osoba s dokazanom upalnom...
Pankreatična elastaza (fekalna elastaza) je enzim kojeg stvara pankreas (gušterača) koji se izlučuje u tanko crijevo i sudjeluje u probavi hrane. On rastvara složenije...
Sub Categories
DIJAGNOSTIKA se provodi od 07.00 – 18.00 sati od ponedjeljka do petka a subotom 08.00 – 12.00
IMUNOLOŠKA AMBULANTA radi od 08.00 do 14.00 sati od ponedjeljka do petka. Subotom ne radimo
- Order
- Name
- Category
- Manufacturer
- Price
- Date
UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI
Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.
Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin) ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.
Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.
Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).
Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.
Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod brojnih bolesti: depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.
Gilbertov sindrom karakterizira povećana količina bilirubina u krvi tzv. hiperbilirubinemija. Naime, zbog slabije aktivnosti jednog enzima, nešto je usporena razgradnja bilirubina te zato postoji njegov lagani porast u krvi. Katkada su prisutni neki nespecifični simptomi kao što su: mučnina, umor, proljev, glavobolja, smanjenje apetita, bol pod desnim rebrenim lukom, žuta obojenost kože i sluznica. Pravi uzroci te bolesti nisu jasni. Neki to povezuju sa stresom, gladovanjem, fizičkim naporom te sa nekim infektivnim bolestima.
Ova bolest je nasljedna i obično ne radi nikakve posebne tegobe. Naime, otkriva se slučajno uz analizu nekih drugih pretraga krvi. Ovo stanje ne zahtijeva nikakvu posebnu terapiju. Nosioci gena za ovu bolest prenose gen na potomstvo, ali je u pitanju, kao što je rečeno, uglavnom bezopasno stanje.
Opća informacija
IgM antitijelo čini oko 10% svih imunoglobulina (antitijela) u cirkulaciji. U dinamici imunološkog odgovora B stanice odnosno plazma stanice prvo produciraju ovo antitijelo. To je velika molekula zato se u najvećoj količini nalazi u krvi jer ono ne može lako prelaziti iz krvie žile na druga mjesta – u međustanične prostore. IgM ne prolazi placentu.
Klinička informacija – indikacija:
Povišene vrijednosti IgM antitijela nalaze se kod bolesti jetre, u principu kod svih akutnih infekcija ali katkada i kroničnih (hepatitis C), plazmacitoma
Snižene vrijednosti se nalaze kod imunodeficijencija primarnih i sekundarnih (zračenje, citostatici), kod nekih malignih tumora, Waldenströmova makroglobulinemija.
O ulozi IgM antitijela u obrani i specifičnoj dijagnostici vidi opširnije u:
VIRUSNI HEPATITISI
VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE, HIV INFEKCIJA
Jedinica:
mg/dL
Referentni interval:
IgM u serumu
>10 godina: 60 – 263
| Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
| Materijal za analizu: | Serum |
Online posjetitelji
We have 315 guests and no members online
