U Poliklinici IMUNOMED uvedeni su novi testovi u dijagnostici probavnih smetnji povezanih s razvojem autoimunih bolesti, te s kroničnom upalom i tumorima probavnog trakta: zonulin, EDN (eosinophil-derived neurotoxin) i alfa1-antitripsin.
Probavni sustav i njegova normalna funkcija jedan je od ključnih elemenata zdravlja. Unos i probava hrane osigurava normalni rad svih ostalih sustava tijela. Normalna funkcija probavnog sustava može biti poremećena na više načina. Jedan od najvažnijih odnosi se na povećanu propustljivost epitela crijeva te kroničnu upalu u gastrointestinalnom području. Oba poremećaja mogu biti povezana s razvojem autoimunih bolesti. Broj bolesti za koje je dokazano da su autoimune bolesti ili se vjeruje da bi to mogle biti neprekidno raste – od početnih desetak ta je brojka dosegla preko 80 bolesti. Gotovo da nema tkiva, odnosno organskog sustava kojeg ne napadaju autoantitijela te izazivaju autoimunu bolest. Najčešće autoimune bolesti su: lupus, ulcerozni kolitis, celijakija, Crohn-ova bolest i neke kožne bolesti. Autoimuna bolest može napasti bubreg, krvne žile, mozak, oči – gotovo da nema organa koji nije izložen autoimunim bolestima.
Dakle, funkcija probavnog sustava odnosno njegov poremećaj, u smislu propuštanja tvari koje unosimo hranom, mogu stimulirati autoimunu reakciju najrazličitijeg tipa.
Autoimunu bolest nije lako dijagnosticirati jer simptomi autoimune bolesti često se susreću i kod drugih bolesti: povećana temperatura koja ne doseže visoke vrijednosti, kronični umor, slabost, bol u trbuhu, poremećaj stolice (tvrda, proljevasta), itd. To je razlog da bolesnici s autoimunom bolesti lutaju od liječnika do liječnika dok se na kraju ne dijagnosticira ova bolest.
Iz svega proizlazi i važnost dobre dijagnostike autoimunih bolesti povezanih sa smetnjama probavnog trakta. Primjena gore navedenih testova povećava tu mogućnost.
REUMATSKE BOLESTI
Reumatske bolesti su skup različitih bolesti koje karakteriziraju zajednički simptomi: upalni proces, otok i bolovi u zglobovima, mišićima, tetivama, te smanjenje pokretljivosti, ali katkada i zahvaćenost nekih unutarnjih organa.
Pravi uzrok ovih bolesti nije poznat no smatra se da u većini slučajeva važnu ulogu ima autoimuna reakcija na vlastite komponente tijela.
Znatno se češće javljaju u žena u odnosu na muškarce.
Najčešća reumatska oboljenja su: reumatoidni artritis, osteoartritis, sistemski lupus eritematosus (SLE), Sjögrenov sindrom, giht, fibromialgija, skleroderma. U dijagnostici ovih bolesti (uz klinički pregled) važnu ulogu imaju pretrage krvi koji uključuju sedimentaciju eritrocita i C-reaktivni protein i urate.
Budući se sumnja da u osnovi ovih bolesti leži autoimuna reakcija, važno je odrediti određena autoantitijela prije svega RF (reumatoidni faktor) , anti-CCP kao i antinuklearna antitijela. Povišene vrijednosti RF često prethode mjesecima, pa čak i godinama prvim znakovima bolesti. Kod određivanja RF nužno je odrediti RF u sve tri kategorije antitijela (IgM, IgG, IgA). Kombinacija ovih razreda antitijela daje važan uvid u stanje i težinu bolesnog procesa. Posebno je to važno za RF IgA kod reumatoidnog artritisa jer njegovo prisustvo u kombinaciji sa RF IgM i RF IgG , a posebno ako se nalazi izolirani RF IgA upućuje na veću težinu reumatske bolesti, te ukazuje na mogućnost proširenja bolesti izvan zglobova – tzv. ekstraartritička manifestacija bolesti (koža, oko, srce, pluća, bubrezi, živci, probavni sustav).
Visoki nivo RF nalazi se prije svega u reumatoidnom artritisu i u Sjögrenovu sindromu ali on se može naći i kod infekcije sa EBV (Epstein-Barr virusom) i parvovirusom, zatim kod infekciozne mononukleoze i mnogih kroničnih infekcija, kao i kod infekcije sa hepatitis B virusom. Pretrage na autoimune komponente kod navedenih bolesti, a koje se rade u poliklinici Imunomed uključuju:
1. RF probir
2. RF IgM
3. RF IgG
4. RF IgA
5. Anti-CCP
6. ANA (antinuklearna antitijela)
PRENATALNA DIJAGNOSTIKA – GENETSKE ANOMALIJE FETUSA
Do kromosomskih poremećaja dolazi kada u tijelu čovjeka ima previše ili premalo kopija određenog kromosoma. Kromosomski poremećaji odnosno trisomija mogu dovesti do raznih anomalija: mentalna retardacija, urođene srčane mane, visoka stopa pobačaja, poremećaji u ponašanju.
Poliklinika Imunomed pruža mogućnost (u suradnji sa švicarskom firmon Genoma) jednostavnog, sigurnog, i osjetljivog testa krvi majke/trudnice za rano otkrivanje genetskih anomalija djeteta/fetusa – TRANQUILITY
TRANQUILITY - najtočniji neinvazivni prenatalni test za otrkivanje mogućih kromosomskih poremećaja u djeteta/fetusa odnosno genetskih anomalija –trisomija, jer očitava čitav genom a ne samo njegove djelove.
Ovim testom se otkrivaju slijedeće anomalije:
Trisomija 21 ( Down sindrom )
Trisomija 18 (Edwards sindrom)
Trisomija 13 (Patau sindrom)
Poremećaji spolnih kromosoma Glavne aberacije su XXX, XYY, XXY (Klinefelter sindrom) i monosomija X (Tarner sindrom)
TRANQUILITY TEST karakteriziraju:
LAKOča: Test se izvodi na standardnom uzorku krvi majke.
SIGURNOst: Bez neželjenih efekata, uz izbjegavanje rizika koje nosi amniocenteza.
PRECIZNOst: Senzitivnost > 99,5%*,
RANO otkrivanje anomalija: već od 10. tjedna trudnoće*. * 12. Tjedna za blizanačke trudnoće
BRZINA: test je gotov za 3-5 danaod dana stizanja u laboratorij
AUTOIMUNITET – AUTOANTITIJELA - AUTOIMUNE BOLESTI
AUTOANTITIJELA KAO PREDZNACI AUTOIMUNIH BOLESTI
Imunološki sustav štiti tijelo od stranih agensa koji su ušli u organizam inaktivira ih i razara, a ne napada vlastite stanice i vlastite organe.
Postoje situacije međutim kada vlastiti imunološki sustav napada i razara vlastite stanice što rezultira gubitkom funkcije i razvojem bolesti. Bolest izazvana napadom vlastitog imunološkog sustava naziva se autoimuna bolest a do nje dolazi stvaranjem autoantitijela koja napadaju i razaraju vlastitie stanice.
Do sada je poznato preko 65 bolesti za koje se vjeruje da su sigurno ili vjerojatno autoimunog porijekla. One zahvačaju 5-7% svjetske populacije . Najčešće su: reumatoidni artritis, upala štitnjače (Hashimoto), Chron-ova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija , lupus, multipla skleroza dijabetes tipa 1 te niz drugih.
Uzroci nastanka autoimunih bolesti još uvijek su nejasni. Činjenica je da su one mnogo češće u žena (oko 79% svih oboljelih) a vjerojatno važnu ulogu pri tome imaju određeni hormoni jer je primječeno da se večina autoimunih bolesti javlja za vrijeme ili neposredno nakon puberteta.
Gotovo sve autoimune bolesti pojavljuju se bez upozorenja i jasnih uzroka.
Utvrđivanje autoantitijela je izuzetno je važno u dijagnostici autoimunih bolesri . Ova antitijela mogu biti usmjerena samo na jedan organ ili na više organa.
Još je jedan važan aspekt određivanja autoantitijela - naime njihov nalaz može ukazati na autoimunu bolest koja če se tek kroz stanovito vrijeme ispoljiti. Pokazalo se da se kod nekih autoimunih bolesti (tiroiditis, reumatoidni artritis, dijabetes tip 1 npr) autoantitijela mogu detektirati u krvi i godinamaprije nego ona dovedu razaranja stanica što onda dovodi do jasnih kliničkih znakova bolesti (simptoma) .
U poliklinici Imunomed vrši se dijagnostika autoantitijela na sve gore spomenute autoimune bolesti.
Neka od brojnih autoantitijela koja se određuju u poliklinici Imunomed:
1. ANA
2. ENA
3. ANCA
4. Kardiolipinska antitijela
5. Anti β2 glikoprotein
6. ASA
7. EMA
8. ATA
9. Glijadin
10. ASCA
11. APC
12. Anti-GAD
POREMEĆAJI U TRUDNOĆI –ANTI-FOSFOLIPIDNI SINDROM (APS)
Antifosfolipidni sindrom je autoimuna bolest koju karakterizira niz komplikacija kod trudnoće poput: ponavljani spontani pobačaji u 2 ili 3. tromjesečju trudnoće ( često su prvi znak ovog sindroma), prijevremeni porođaj, mentalna i razvojna retardacija djeteta, smrt ploda, teška preeklampsija
Osim spomenutih komplikacija u trudnoći kod ovog sindroma mogu se naći tromboza arterija i vena u malim, srednjim ili velikim krvnim žilama. Do tromboze može doći na različitim mjestima- vaskularni sustava mozga, srca, ekstremiteta, jetre, bubrega, oka, nadbubrežne žljezde.
Dijagnoza se postavlja na temelju jedne od kliničkih slika (komplikacije u trudnoći ili tromboze) te dva pozitivna testa u krvi u razmakuod barem 3 mjeseca
Antifosfolipidni sindrom se ispoljuje u dva oblika: primarni APS kada se javlja samostalno i nije povezan sa nekim drugim srodnim bolestima te sekundarni AFP kada se javlja zajedno sa drugim autoimunim bolestima (sistemski lupus). U ovom drugom slučaju dijagnostika se treba proširiti i na druga autoantitijela
Dijagnostika ovog poremećaja temelji se na sljedećim pretragama koje se izvode u poliklinici Imunomed:
1. Lupus antikoagulants (LAC)
2. Anti-kardiolipinska antittijela
3. Anti-β2 glikoprotein
We have 224 guests and no members online