POLIKLINIKA ZA LABORATORIJSKU IMUNOLOGIJU I MEDICINSKU BIOKEMIJU

KRBAVSKA 11, 10000 Zagreb
Tel: 01/410 3100, 01/410 3102
Fax: 01/410 3101

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.  
  • header2.jpg
  • header3.jpg
  • header4.jpg
  • header5.jpg
  • header6.jpg
  • header7.jpg
  • header8.jpg

Nalazite se na stranici :

NOVI TESTOVI U DIJAGNOSTICI PROBAVNIH SMETNJI I AUTOIMUNIH BOLESTI

U Poliklinici IMUNOMED uvedeni su novi testovi u dijagnostici probavnih smetnji povezanih s razvojem autoimunih bolesti, te s kroničnom upalom i tumorima probavnog trakta: zonulin, EDN (eosinophil-derived neurotoxin) i alfa1-antitripsin.

 

Probavni sustav i njegova normalna funkcija jedan je od ključnih elemenata zdravlja. Unos i probava hrane osigurava normalni rad svih ostalih sustava tijela. Normalna funkcija probavnog sustava može biti poremećena na više načina. Jedan od najvažnijih odnosi se na povećanu propustljivost epitela crijeva te kroničnu upalu u gastrointestinalnom području. Oba poremećaja mogu biti povezana s razvojem autoimunih bolesti. Broj bolesti za koje je dokazano da su autoimune bolesti ili se vjeruje da bi to mogle biti neprekidno raste – od početnih desetak ta je brojka dosegla preko 80 bolesti. Gotovo da nema tkiva, odnosno organskog sustava kojeg ne napadaju autoantitijela te izazivaju autoimunu bolest. Najčešće autoimune bolesti su: lupus, ulcerozni kolitis, celijakija, Crohn-ova bolest i neke kožne bolesti. Autoimuna bolest može napasti bubreg, krvne žile, mozak, oči – gotovo da nema organa koji nije izložen autoimunim bolestima.

 

Dakle, funkcija probavnog sustava odnosno njegov poremećaj, u smislu propuštanja tvari koje unosimo hranom, mogu stimulirati autoimunu reakciju najrazličitijeg tipa.

 

Autoimunu bolest nije lako dijagnosticirati jer simptomi autoimune bolesti često se susreću i kod drugih bolesti: povećana temperatura koja ne doseže visoke vrijednosti, kronični umor, slabost, bol u trbuhu, poremećaj stolice (tvrda, proljevasta), itd. To je razlog da bolesnici s autoimunom bolesti lutaju od liječnika do liječnika dok se na kraju ne dijagnosticira ova bolest.

 

Iz svega proizlazi i važnost dobre dijagnostike autoimunih bolesti povezanih sa smetnjama probavnog trakta. Primjena gore navedenih testova povećava tu mogućnost.

REUMATSKE BOLESTI

REUMATSKE  BOLESTI

Reumatske bolesti su skup različitih bolesti  koje karakteriziraju zajednički simptomi:  upalni proces, otok i bolovi u zglobovima, mišićima, tetivama, te smanjenje pokretljivosti,  ali katkada i zahvaćenost  nekih unutarnjih organa.

Pravi uzrok ovih bolesti nije poznat no smatra se da u većini slučajeva  važnu ulogu ima autoimuna reakcija  na vlastite komponente tijela.   

Znatno se češće javljaju u žena u odnosu na muškarce.

Najčešća  reumatska oboljenja su: reumatoidni artritis, osteoartritis, sistemski lupus eritematosus (SLE),  Sjögrenov sindrom,  giht,  fibromialgija, skleroderma.  U dijagnostici ovih bolesti (uz klinički pregled) važnu ulogu imaju pretrage krvi koji uključuju sedimentaciju eritrocita i C-reaktivni protein i urate.

Budući se sumnja da u osnovi ovih bolesti leži autoimuna reakcija, važno je odrediti  određena autoantitijela prije svega  RF (reumatoidni faktor) ,  anti-CCP  kao i antinuklearna antitijela. Povišene vrijednosti  RF  često prethode mjesecima, pa čak i godinama prvim znakovima bolesti. Kod određivanja RF nužno je odrediti RF u sve tri kategorije antitijela (IgM, IgG, IgA). Kombinacija ovih razreda antitijela  daje važan uvid u stanje i težinu  bolesnog procesa. Posebno je to važno za RF IgA kod reumatoidnog artritisa jer njegovo prisustvo u kombinaciji sa RF IgM i RF IgG , a posebno ako se nalazi izolirani RF IgA upućuje na veću  težinu  reumatske bolesti,  te ukazuje na mogućnost  proširenja bolesti  izvan zglobova – tzv. ekstraartritička manifestacija bolesti  (koža, oko, srce, pluća, bubrezi, živci, probavni sustav).

Visoki nivo RF nalazi se prije svega u reumatoidnom artritisu i u Sjögrenovu sindromu ali on se može naći i  kod  infekcije sa EBV (Epstein-Barr virusom) i parvovirusom, zatim kod infekciozne mononukleoze i mnogih kroničnih infekcija,  kao i kod infekcije sa hepatitis B virusom. Pretrage na autoimune komponente kod navedenih bolesti,  a koje se rade u poliklinici Imunomed  uključuju: 

1.       RF probir

2.       RF IgM

3.       RF IgG

4.       RF IgA

5.       Anti-CCP

6.       ANA (antinuklearna antitijela)

PRENATALNA DIJAGNOSTIKA – GENETSKE ANOMALIJE FETUSA

PRENATALNA DIJAGNOSTIKA – GENETSKE ANOMALIJE FETUSA   

Do kromosomskih poremećaja dolazi kada u tijelu čovjeka ima previše ili premalo kopija određenog kromosoma. Kromosomski poremećaji odnosno trisomija mogu dovesti do raznih anomalija: mentalna retardacija, urođene srčane mane, visoka stopa pobačaja, poremećaji u ponašanju.

Poliklinika Imunomed pruža mogućnost  (u suradnji sa švicarskom firmon Genoma) jednostavnog, sigurnog, i osjetljivog testa krvi majke/trudnice za rano otkrivanje genetskih anomalija djeteta/fetusa – TRANQUILITY

TRANQUILITY - najtočniji neinvazivni prenatalni test za otrkivanje mogućih kromosomskih poremećaja u djeteta/fetusa   odnosno genetskih anomalija –trisomija, jer očitava čitav genom a ne samo njegove djelove.

Ovim testom se otkrivaju slijedeće anomalije:

Trisomija 21 ( Down sindrom )

Trisomija 18  (Edwards sindrom) 

Trisomija 13  (Patau sindrom) 

Poremećaji spolnih kromosoma  Glavne aberacije su XXX, XYY, XXY (Klinefelter sindrom) i monosomija X (Tarner sindrom)

TRANQUILITY TEST  karakteriziraju:

LAKOča: Test se izvodi na standardnom uzorku krvi majke.

SIGURNOst: Bez neželjenih efekata, uz izbjegavanje rizika koje nosi amniocenteza.

PRECIZNOst: Senzitivnost > 99,5%*,

RANO otkrivanje anomalija:  već od 10. tjedna trudnoće*.  * 12. Tjedna za blizanačke trudnoće

BRZINA: test je gotov za 3-5 danaod dana stizanja u laboratorij

AUTOIMUNITET – AUTOANTITIJELA - AUTOIMUNE BOLESTI

AUTOIMUNITET – AUTOANTITIJELA  -  AUTOIMUNE BOLESTI

AUTOANTITIJELA KAO PREDZNACI AUTOIMUNIH BOLESTI

 

Imunološki sustav štiti tijelo od  stranih agensa koji su ušli u organizam inaktivira ih i razara, a ne napada vlastite stanice i vlastite organe.

Postoje situacije međutim kada vlastiti imunološki sustav napada i razara  vlastite stanice  što rezultira gubitkom  funkcije i razvojem bolesti.  Bolest izazvana napadom vlastitog imunološkog sustava naziva se autoimuna bolest a do nje dolazi stvaranjem autoantitijela  koja napadaju i razaraju vlastitie stanice.

Do sada je poznato preko 65 bolesti za koje se vjeruje da su sigurno ili vjerojatno autoimunog porijekla. One zahvačaju 5-7% svjetske populacije . Najčešće su:  reumatoidni artritis, upala štitnjače (Hashimoto), Chron-ova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija , lupus, multipla skleroza dijabetes tipa 1 te niz drugih.

Uzroci nastanka autoimunih bolesti još uvijek su nejasni. Činjenica je da su one mnogo češće u žena  (oko 79% svih oboljelih) a vjerojatno važnu ulogu pri tome imaju  određeni  hormoni jer je primječeno da se večina autoimunih bolesti javlja za vrijeme ili neposredno nakon puberteta.

Gotovo sve autoimune bolesti  pojavljuju se  bez upozorenja i  jasnih uzroka.

Utvrđivanje autoantitijela je izuzetno je  važno u dijagnostici autoimunih bolesri . Ova antitijela mogu biti usmjerena samo na jedan organ  ili na više organa.

Još je jedan važan aspekt određivanja autoantitijela  - naime njihov nalaz može ukazati na autoimunu bolest koja če se tek kroz stanovito vrijeme ispoljiti. Pokazalo se da se kod nekih autoimunih bolesti (tiroiditis, reumatoidni artritis, dijabetes tip 1 npr) autoantitijela mogu detektirati u krvi  i godinamaprije nego ona dovedu razaranja stanica  što onda dovodi do jasnih kliničkih znakova bolesti (simptoma) .


U poliklinici Imunomed  vrši se dijagnostika autoantitijela na sve gore spomenute autoimune bolesti.

Neka od brojnih autoantitijela koja se određuju u poliklinici Imunomed:

1.       ANA

2.       ENA

3.       ANCA

4.       Kardiolipinska antitijela

5.       Anti β2 glikoprotein

6.       ASA

7.       EMA

8.       ATA

9.       Glijadin

10.   ASCA

11.   APC

12.   Anti-GAD

 

POREMEĆAJI U TRUDNOĆI –ANTI-FOSFOLIPIDNI SINDROM (APS)

POREMEĆAJI U TRUDNOĆI –ANTI-FOSFOLIPIDNI SINDROM (APS)

Antifosfolipidni sindrom  je autoimuna bolest  koju karakterizira  niz komplikacija kod  trudnoće poput:  ponavljani spontani pobačaji u  2 ili 3. tromjesečju trudnoće  ( često su prvi znak ovog sindroma), prijevremeni porođaj, mentalna i razvojna retardacija djeteta, smrt ploda, teška preeklampsija

Osim spomenutih komplikacija u trudnoći kod ovog sindroma  mogu se naći  tromboza arterija i vena u malim, srednjim ili velikim krvnim žilama. Do tromboze može doći na različitim mjestima- vaskularni sustava mozga, srca, ekstremiteta, jetre, bubrega, oka, nadbubrežne žljezde.

Dijagnoza se postavlja na temelju  jedne od kliničkih slika (komplikacije u trudnoći ili tromboze) te  dva pozitivna testa u krvi u razmakuod barem  3 mjeseca

Antifosfolipidni sindrom se ispoljuje u  dva oblika: primarni APS kada se  javlja samostalno i nije povezan sa nekim drugim srodnim  bolestima te sekundarni AFP kada se javlja zajedno sa  drugim autoimunim bolestima (sistemski lupus). U ovom drugom slučaju dijagnostika se treba proširiti i na druga autoantitijela

Dijagnostika ovog poremećaja  temelji se na sljedećim pretragama koje se izvode u poliklinici Imunomed:

1.       Lupus antikoagulants (LAC)

2.        Anti-kardiolipinska antittijela

3.       Anti-β2 glikoprotein

Online posjetitelji

We have 224 guests and no members online