Opća informacija:
Barttonella hanselae je protobakterija Gram negativan bacil

Klinička informacija – indikacija:
Ovaj uzročnik se obično prenosi ogrebom mačke ili preko drugih ozljeda kože. Na mjestu ogreba često se pojavljuje tzv primarni afekt (makula ili papula koja prelazi u vezikulu ili pustula te na kraju u krastu ) a zatim slijedi upala regionalnih limfnih čvorova. Bolest je obično benigna no u rijetkim se slučajevima može manifestirati i kao encefalitis, pneumonija i ttrombocitopenija.

U krvi je moguće detektirati antitijela na B hansellae u sva tri razreda (IgM, IgG, IgA)

Opširnije vidi:
VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

Materijal za analizu:
Serum

Jedinica:
OD index

Referentni interval:


Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov isti dan

Opća informacija

Katepsin je enzim koji razgrađuje proteine. Nađen je kod više vrsti tumora

Klinička informacija – indikacija:

Razgrađujući međustanične tvari (matrix) omogućuje stanicama tumora da se šire lokalno  ali i metastatski na udaljena mjesta tijela. Vjeruje se stoga da je katepsin jedan od kritičnih faktora u rastu tumora. 

Njegov povišen nalaz u krvi ukazuje na tumor negdje u tijelu odnosno na njegove metastaze. 

Vidi i:  TUMORI

Jedinica:

U/mL

Referentni interval:

Normalne vrijednosti: <10

Povišene vrijednosti: >10

Opća informacija

Važnu informaciju o postojanju patološkog procesa u tijelu u kojoj je uključen imunološki sustav daju i pretrage koje ukazuju da  negdje u organizmu postoji upala.

Više  informacija vidi: 

CRP  SENSITIVE – VISOKO  OSJETLJIVI CRP TEST

Vidi u: 

VIRUSNI HEPATITISI, HAV  -  HEPATITIS A VIRUS , OSTALI VIRUSI

Jedinica:

Kvalitativno: pozitivan/negativan

Referentni interval:

UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI

Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.

Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin)  ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.

Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.

Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).

Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.

Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod  brojnih bolesti:  depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.

UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI

Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.

Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin)  ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.

Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.

Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).

Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.

Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod  brojnih bolesti:  depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.