POLIKLINIKA ZA LABORATORIJSKU IMUNOLOGIJU I MEDICINSKU BIOKEMIJU
KRBAVSKA 11, 10000 Zagreb
Tel: 01/410 3100, 01/410 3102
Fax: 01/410 3101
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Nalazite se na stranici :
Autoantitijela
- Order
- Name
- Category
- Manufacturer
- Price
- Date
Gilbertov sindrom karakterizira povećana količina bilirubina u krvi tzv. hiperbilirubinemija. Naime, zbog slabije aktivnosti jednog enzima, nešto je usporena razgradnja bilirubina te zato postoji njegov lagani porast u krvi. Katkada su prisutni neki nespecifični simptomi kao što su: mučnina, umor, proljev, glavobolja, smanjenje apetita, bol pod desnim rebrenim lukom, žuta obojenost kože i sluznica. Pravi uzroci te bolesti nisu jasni. Neki to povezuju sa stresom, gladovanjem, fizičkim naporom te sa nekim infektivnim bolestima.
Ova bolest je nasljedna i obično ne radi nikakve posebne tegobe. Naime, otkriva se slučajno uz analizu nekih drugih pretraga krvi. Ovo stanje ne zahtijeva nikakvu posebnu terapiju. Nosioci gena za ovu bolest prenose gen na potomstvo, ali je u pitanju, kao što je rečeno, uglavnom bezopasno stanje.
UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI
Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.
Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin) ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.
Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.
Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).
Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.
Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod brojnih bolesti: depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.
UPALNE BOLESTI MOZGA, DEMIJELINIZIRAJUĆE BOLESTI MOZGA, NEUROTRANSMITERI
Za normalno funkcioniranje živčane stanice odnosno živčanog sustava (mozak, leđna moždina,vidni živac, periferni živci) treba postojati neometani prijenos signala unutar živčanog sustava. Naime, živčana stanica prenosi signal do druge živčane stanice, te zatim do izvršnog organa, tj. do ciljne stanice, a to su mišići, žlijezde i dr. Pri tome za normalno odvijanje tog prijenosa važnu ulogu imaju dva procesa: jedno je zaštitna ovojnica oko izduženog dijela živčane stanice (tzv. akson), a drugo prijenos signala sa jedne živčane stanice do druge te do izvršnog organa. U prvom slučaju zaštitnu ovojnicu oko aksona čini tzv. mijelin, a u drugom slučaju komunikaciju između jedne živčane stanice i druge živčane stanice te izvršnog organa vrše tzv. neurotransmiteri.
Oštećena mijelinska ovojnica (mijelin) ne može vršiti normalni prijenos impulsa. Do oštećenja mijelina mogu dovesti autoantitijela: anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Ova autoantitijela oštećuju ovojnicu živaca koja prekriva i štiti živce (tzv. mijelin), te dovode do procesa demijelinizacije, što rezultira brojnim neurološkim simptomima, te oštećenjima vida. Utvrđivanje ovih procesa određuje se autoantitijelima anti-MOG, anti-MAG i AQP4. Dakle, povišene vrijednosti ova tri antitijela ukazuju na autoimunu prirodu demijelinizacije.
Ovo oštećenje mijelinske ovojnice može dovesti do brojnih neuroloških simptoma: problem sa kretanjem, sluhom, vidom, osjećaj bola, multiple skleroze i perifernih neuropatija, te brojnih drugih.
Pokazalo se da ovim slučajevima u velikom postotku prethode neke virusne infekcije (tzv. neurotropni virusi).
Kontakt između dviju živčanih stanica te između živčane stanice i izvršnog organa (mišić, žlijezda)odvija se prekokemijskih supstanci koje zovemo neurotransmiterima. Poznat je čitav niz neurotransmitera. U praksi se najčešće određuju: acetilholin, adrenalin, noradrenalin, anti-MUSK.
Poremećaj u produkciji neurotransmitera se registrira kod brojnih bolesti: depresija, autizam, anksioznost, parkinsonizam, miastenia gravis, Alzheimerova bolest i brojnih drugih.
Online posjetitelji
We have 308 guests and no members online
