Opća informacija Šećerna bolest tip I uzrokovana je kroničnim autoimunim procesima koji izravno oštećuju beta-stanice otočića, pri čemu se u krv oslobađaju auto-antigeni. Karakteristično je za antitijela da se mogu dokazati već u pretkliničkom obliku šećerne bolesti. Najviše su zastupljena antitijela na citoplazmatske antigene stanica otočićaa (ICA), antitijela na dekarboksilazu glutaminske kiseline (GAD) i antitijela na inzulin (IAA). Klinička informacija – indikacija: Nalazom ICA u krvi pacineta može i na nekoliko mjeseci ili godina ranije predvidjeti mogući nastanak tipa 1 dijabetesa. Materijal za analizu Serum/plazma Mjerna jedinica U/ml Referentni interval

Opća informacija Šećerna bolest tip I uzrokovana je kroničnim autoimunim procesima koji izravno oštećuju beta-stanice otočića, pri čemu se u krv oslobađaju auto-antigeni. Karakteristično je za antitijela da se mogu dokazati već u pretkliničkom obliku šećerne bolesti. Najviše su zastupljena antitijela na citoplazmatske antigene stanica otočićaa (ICA), antitijela na dekarboksilazu glutaminske kiseline (GAD) i antitijela na inzulin (IAA). Njihovim nalazom u krci može i na nekoliko mjeseci ili godina ranije predvidjeti mogući nastanak tipa 1 dijabetesa. Klinička informacija – indikacija: Ova antitijela mogu biti endogena (auto-antitijela) ili se pojavljuju u bolesnika sa šećernom bolesti nakon dugotrajnog liječenja inzulinom. Prisutnost antitijela, osim što oslabljuje djelotvornost inzulina, dovode i do pojačanog lučenja inzulina. Određuju se u svrhu kontrole terapijskog učinka inzulina. Materijal za analizu Serum/plazma Mjerna jedinica U/ml Referentni interval

Opća informacija

Već od rođenja te kasnije, organizam je izložen nizu infektivnih agensa koji ne trebaju nužno dovesti do bolesti. Kontakt s njima  ne treba rezultirati bolešću već on prolazi bez simptoma.Takav susret s njima, međutim, registrira imunološki sustav, koji na njih, kao i na svaki strani agens stvara specifična antitijela. Kontakt sa takvim širokoprisutnim (ubikvitarnim) agensima u našoj okolini rezultira prvo IgM antitijelima koja relativno brzo naestaju a koja uskoro zamjene  IgG antitijela –koja mogu trajati dugo, katkada i doživotno.. 

Primjeri takvih ubikvitarnih antigena su brojni, poput  EBV, CMV, hepatitis A virusa, ali i hepatitis B virusa te brojnih drugih agensa.

 

Utvrđivanjem IgG antitijela na takve uobičajene antigene iz naše okoline daje grubu odnosno opću procjenu stanja (statusa) imunološkog sustava osobe i to u segmentu produkcije antitijela (specifični humoralni imunitet)

 

Više vidi u: 

VIRUSI OSTALI,  BAKTERIJE,  PARAZITI, GLJIVICE 

 

Jedinica:

mg/dL

 

Referentni interval:

Antitijela -   U1 ribonucleoprotein  

 

Vidi: AUTOANTITIJELA   OSTALA  

Opća informacija

Enzim tireoidna peroksidaza (TPO) je vezan za mikrosomalnu frakciju u stanicama štitnjače pa se određivanjem mikrosomalnih antitijela zapravo dokazuju i antitijela na ovaj specifični enzim. TPO ima zajedno s tireoglobilinom osnovnu funkciju u sintezi štitnjače ali je i potencijalni autoantigen.

Klinička informacija – indikacija:

Pojavljuju se u slučajevima autoimunog tiroiditisa (npr. Hashimoto tiroiditis). Pozitivna antitijela TPO mogu se ponekad naći i u zdravih osoba, osobito u starijoj populaciji (češće u žena), u nekim neimunološki uvjetovanim bolestima štitnjače ili u autoimunim bolestima drugih organa ili organskih sustava (Addisonova bolest, perniciozna anemija, šećerna bolest tip I).

Mjerna jedinica IU/ml

Referentni interval: 0 - 60 (IU/ml) - negativno

                           60 - 100 (IU/ml) - potrebna kontrola

                          >100 (IU/ml) - pozitivno

Opća informacija Tiroglobulin (Tg) se stvara u folikulima štitnjače: zajedno s enzimom TPO (thiroid-specific perokidase), nužan je pri jodiranju L-tirozina i stvaranju tiroidnih hormona T4 i T3. I Tg i TPO su potencijalno autoantigeni. Tireoidna se antitijela stvaraju prema tireoglobulinu (Tg), glukoproteinu koji je sastavni dio lumena tireocita. Tireoglobulin, zajedno s tireoidnom peroksidazom (TPO) ima osnovnu funkciju u sintezi hormona štitnjače, ali je, kao i TPO, potencijalni autoantigen. Klinička informacija – indikacija: Određivanje koncentracije antitijela prema Tg važno je u dijagnostici autoimune bolesti štitnjače. Povišene koncentracije anti-Tg mogu se naći u osoba s autoimunim tiroiditis. Zajedno sa antitijelima anti-TPO, anti-Tg nađen je u 70-80% osoba oboljelih od Hashimoto i u 30% osoba sa Gravesovom bolesti. Mjerna jedinica KIU/L Referentni interval Muškarci i žene: