DIJAGNOSTIKA se provodi od 07.00 – 18.00 sati od ponedjeljka do petka a subotom 08.00 – 12.00
IMUNOLOŠKA AMBULANTA radi od 08.00 do 14.00 sati od ponedjeljka do petka. Subotom ne radimo
Opća informacija
Ova antitijela predstavljaju zapravo podgrupu anti-kardiolipidnih antitijela. Razlikujemo tri vrste ovih autoantitijela ovisno o razredu antitijela
Anti- β2-Glycoprotein I screen
Anti- β2-Glycoprotein I IgM test
Anti-β2-Glycoprotein I IgG test
Anti-β2-Glycoprotein I IgA test
Klinička informacija
Ova antitijela registrirana su kod: antifosfolipidnog sindrom poput tromboze, tromboembolije, trombocitopenije, sistemskog lupuse eritematodesa (SLE) te intrauterine smrti fetusa.
Opširnije vidi u:
AUTOIMUNE BOLESTI
Jedinica:
U/ml
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Više je raznovrsnih uzroka neplodnosti kod žena i muškaraca. Imunološki uvjetovana neplodnost u muškaraca i žena izazvana prisutnošću autoantitijela usmjerenih na stanice sperme (spermatozoide) odgovorna za visokih oko 20% svih neplodnosti. Ova antispermatozoidna antitijela mogu se naći u krvi i muškaraca i žena.
Vidi: AUTOIMUNE BOLESTI
Dijagnostički testovi za utvrđivanje autoantitijela koja su usmjerena na razne stanice odnosno komponente vlastitog tkiva su
ASA – anti-sperm antitijela u serumu (neplodnost u muškaraca i žena)
ASA – anti-sperm antitijela u seminalnoj tekućini (neplodnost u muškaraca i žena)
Er-60 - testikularni auto-antigen, marker kronične upale testisa (neplodnost u
muškaraca)
Klinička informacija
Kao uzrok neplodnosti u krvi muškaraca i žena mogu se naći antitijela usmjerena na spermu
Kao uzrok neplodnosti u krvi muškaraca mogu se naći antitijela usmjerena na seminalnu tekučinu. te antitijela na antigen u testisu (Er-60)
Opširnije vidi u:
AUTOIMUNE BOLESTI
REPRODUKTIVNI SUSTAV – NEPLODNOST
Jedinica:
U/ml
OD index
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Celijakija je kronična upalna bolest tankog crijeva. koja dovodi do oštečenja stjenke crijeva što rezultira time da sprečava crijevo da absorbira neke dijelove hrane koje su važne kod izazivanja te bolesti.
Oštečenje crijeva je uzrokovano imunološkom reakcijom na tri antigena. glijadin, transglutaminazu i endomizijski antigen.
Reakcijom na konzumaciju glutena odnosno na njegovu frakciju glijadin stvaraju se antitijela na njega u IgG i IgA razredu (anti-glijadin IgG, IgA). Gluten se nalazi u pšenici, ječmu, raži, a možda i zobi.
Reakcijom na enzim transglutaminazu, koji se nalazi u stjenci crijeva, stvaraju se autoantitijela također u IgG I IgA razredu (ati-transaminaza IgG I IgA)
Konačno reakcijom na strukturnu komponentu stjenke crijeva – intermiofibrilarna tvar glatke muskulature crijeva – endomizijum (endomizijska antitijela – EMA) stvaraju se autoantitijela i na tu komponentu (anti EMA IgG, IgA)
EMA IgG - endomizijska IgG antitijela na intermiofibrilarne tvari glatke muskulature crijeva
EMA IgA
ATA Screen - antitijela na tkivnu (humanu) transglutaminazu skupno IgG/IgA
ATA IgA - antitijela na tkivnu( humanu) transglutaminazu IgA (tTG-IgA / TTG-IgA)
ATA IgG - antitijela na tkivnu (humanu) transglutaminazu IgG (tTG-IgG / TTG IgG)
Glijadin screen (IgG, IgA)
Glijadin IgA - antitijela na glijadin
Glijadin IgG
Klinička informacija
Znakovi bolesti kod celijakije su: slaba apsorpcija hrane koja dovodi do gubitka težine, nadutost u trbuhu, proljev i steatoreja.
Određivanje ovih antitijela omogučuje postavljanje točne dijagnoze celijačne bolesti i pračenju ove bolesti. Važno je imati na umu da u slučaju deficijencije sekretornog IgA test na IgA razred antitijela može biti lažno negativan zato je važno utvrditi antitijela na EMA i ATA u IgG razredu.( vidi:
Opširnije vidi u:
AUTOIMUNE BOLESTI
PROBAVNI TRAKT
IMUNODEFICIJENTNA STANJA IgA DEFICIJENCIJA
Jedinica:
U/ml
OD index
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Obje bolesti spadaju u nespecifične upalne bolesti crijeva. Chron-ova bolest zahvača veliki dio probavnog trakta (najčešće crijevo) dok je ulcerozni kolitis ograničen na debelo crijevo.
Do 70% bolesnika sa Chron-ovom bolešču imaju antitijela na Saccharokyces cerevisie (ANCA). Premda pravi razlog tome nije poznat ASCA antitijela su snažno povezana sa upalnim procesima u crijevu. Uz ASCA u raznim kombinacijama IgG i IgA u dijagnostici Chron-ove bolesti važno je utvrditi I prisustvo ANCA BPI IgG antitijela te kalprotektin
Dakle antitijela za utvrđivanja Chronove bolesti su:
ASCA Combi - antitijela na Saccharomyces cereusiae skupno (marker Chron-ove bolesti)
ASCA IgA
ASCA IgG
ANCA BPI IgG - bactericidal permeability-increasing protein
KALPROTEKTIN U SERUMU
KALPROTEKTIN U STOLICI
Klinička informacija
Početni znak Chron-ove bolesti je obično bol u trbuhu. Proljev sa krvlju ili bez nje, potreba za stolicom i do 20 puta na dan, neugodnosti u perianalnom području, inkontinencija stolice. Uz opče simptome bolesti, te simptoma sa strane probavnog trakta u tijeku ove bolesti mogu bitizahvačeni i drugi organi koža - eritema nodozum, unutarnje uho oko, zglobovi).
Opširnije vidi u:
AUTOIMUNE BOLESTI
PROBAVNI SUSTAV
CHRON-OVA BOLEST
Jedinica:
OD index
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Dijabetes je kompleksna grupa metaboličkih bolesti karakterizirana povišenim šečerom (glukoze) u krvi, bilo zato jer gušterača ne luči dovoljno inzilina ili jer ga stanice, koje inače koriste taj šečer, ne mogu koristit
Klinička informacija
Postoje tri glavna tipa dijabetesa:
Tip 1 - nastaje zato jer gušterača ne stvara dovoljno inzulina (poznat i kao o inzulinu ovisan dijabetes)
Tip 2 – nastaje zbog tzv inzulinske rezistencije – to je stanje kod kojega stanice ne uspjevaju koristiti
inzulin na pravi način.
Trudnički dijabetes koji se javlja u trudnica koje dotada nisu imale dijagnozu dijabetesa. Ovaj oblik dijabetesa može se razviti prema dijabetesu tip 2
Najčešći simptomi dijabetesa Tip 1: izrazita glad, gubitak težine.slabost, umor, zamagljen vid.
Najčešći simptomi dijabetesa Tip 2: često i obilno mokrenje, žeđ, slabljenje, zamor, smetnje vida,
Dijagnostika dijabetesa uključuje alijedeće pretrage koje daju uvid u produkciju inzulina:
C-PEPTID - SERUM
C-PEPTID - URIN
Obje ove pretrage bolji su pokazatelj produkcije inzulina od samog mjerenja inzulina jer za
razliku od njega su metabolički neaktivni i dva do pet puta duže ostaju u cirkulaciji od
inzulina koji je podložan brzom promjenom nivoa u serumu.
Tip 1 dijabetes nastaje zbog kroničnog razaranja beta stanica pankreasa koje izlučuju inzulin.Smatra se da je ova autoimuna destrukcija beta stanica potpuno asimptomatska sve dok nije razoreno 80-90% tih stanica.Taj proces razaranja može trajati godinama i započeti bilo kada u svih dobnih skupina.
Tijekom te faze (bez simptoma odnosno bez znakova bolesti) taj autoimuni proces je karakteriziran prisutnošču u krvi autoantitijela na antigene beta stanica.
Ta autoantitijela su; IAA (anti-inzulin antitijela, anti-GAD (antitijela na glutamic-acid decarboxilase, ICA 512 (anti-tirozin fosfataza) te ZnT8 (anti-Zinc transporter 8.
Budući se ova antitijela pojavljuju u krvi znatno prije nastupa znakova bolesti jasno je da njihov nalaz u krvi upučuje na potencijalni razvoj Tip 1 dijabetesa
Tip 1 dijabetes se može dakle razlikovati od Tip 2 dijabetesa nalazom slijedečih autoantitijela:
IAA - Insulin antibodies tests – antitijela na humani inzulin
Anti- GAD - antitijela na glutamic acid decarboxilase
ICA - antitijela na (antigene) stanica otočića pankreasa
ICA 2
ZnT8 Ab - Zinc Transporter 8 Autoantibody - autoantitijela na pankreatične beta stanice
Tip 2 dijabetes
Rizični faktori za nastanak dijabetesa Tip 2 su mogu biti: preobilna ishrana, pretilost, slaba fizička aktivnost i drugi
Testovi za dokazivanje Tip2 dijabetesa su:
Hb A1c test.
Glukoza u krvi mjerena natašte
Glukoza dnevni profil
OGTT – test tolerancije glukoze
Opširnije vidi u:
AUTOIMUNE BOLESTI
DIJABETES
Jedinica:
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Reumatske bolesti su bolna stanja obično izazvana upalom, otokom, bolovima u zglobovima ili mišićima.
Klinička informacija – indikacija:
Više je reumatskih bolesti no najčešći je reumatoidni artritis - RA (kojih ima više od 100 vrsta), i koji je jedan od najčešćih sistemskih autoimunih bolesti a nastaje zbog hiperaktivnosti imunološkog sustava.
U reumatoidnom artritisu imunološki sustav napada ovojnicu zglobova izazivajući pritom bol u zglobu, otok i razaranje tkiva.
U ranoj fazi bolesti najčešći simptomi su: povećanje limfnih čvorova, mučnina, sllabost, umor i jutarnja ukočenost zglobova. Kod reumatoidnog artritisa mnogo je prisutnih laboratorijskih elemenata za postavljanje dijagnoze to su: reumatoidni faktor (RF), antinuklearna antitijela – ANA (vidi: ANA (ANTINUKLEARNA ANTITIJELA), imuni kompleksi, sustav komplementa. Najvažnije je određivanje reumatoidnog faktora i to u sva tri razreda antitijela (IgM, IgG, IgA) jer osim dijagnostičke imaju i prognostičku vrijednost. Pojava RF –IgM može prethoditi nastupu reumatoidnog artritisa i više godina. RF-IgG i RF-IgA u početku bolesti su loš prognostički znak jer ukazuju na erozivnu bolest zgloba.
Testovi za dokazivanje reumatoidnog artritisa:
RF screen - reumatoidni faktor, skupna antitijela svih triju razreda.
RF – IgM
RF – IgG
RF – IgA
Gore spomenuti testovi su vrlo korisni rutinski testovi za dokazivanje RF. Međutim ova antitijela su također prisutna i u nekim drugim autoimunim bolestima, nekim infekcijama a i kod zdravih osoba čak i do 15%. Jedan relativno novi test pokazao je također svoju vrijednost u dijagnostici RF – a ima i prognostičku vrijednost jer se javja godinama prije razvoja kliničkih znakova bolesti. To je ciklički citrulirani peptid (CCP) odnosno antitijelo usmjereno na njega – anti-CCP..
Anti-CCP – antitijelo na citrulin ciljni peptid
Opširnije vidi u:
AUTOIMUNE BOLESTI
REUMATSKA BOLEST
Jedinica:
U/mL
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Hormons HCG spada u gonadotropine.
Klinička informacija
Ovaj hormon normalno stvara posteljica (placenta) tijekom trudnoće. Nakon začeća nivo ovog hormona raste da bi nakon porođaja naglo pao na nedetektibilne granice.
Detekcija ovg hormona jasno ukazuje na ranu trudnoću.
Povišena količina ovog hormona izvan trudnoće ukazuje na tumor dojke. On se može naći i kod nekih drugih tumora i kod žena i kod muškaraca – posebno kod tumora testisa.
Opširnije vidi u:
HORMONI
GONADOTROPINI
TUMORI (HCG)
Jedinica:
mIU/ml
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Glavna mjesta stvaranja ovog hormona su kora nadbubrežne žlijezde i korpus luteum nakon ovulacije te placenta nakon dvanaestog tjedna trudnoće.
Klinička informacija
Određivanjem koncentracije progesterona u serumu daje informaciju o ovulaciji i funkciji korpusa luteuma. Mjerenjem visine progesterona može se koristiti u dijagnostici bolesnica sa ponovljenim I prijetečim abortusima u prvih deset tjedana gestacije.
Smanjene vrijednosti ovog hormona ukazuju na poremečenu funkciju korpusa luteuma, dismenoreju i ljuštenje endometrija.
Opširnije vidi u:
HORMONI
Jedinica:
ng/ml
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
We have 1025 guests and no members online