Opća informacija

Komunikacija između stanica koje sudjeluju u imunološkim reakcijama (osim T i B limfocita tu je i niz drugih staničnih tipova –makrofazi, leukociti, dendritične stanice, NK stanice i brojne druge) odvija se preko određenih supstanci koje nazivamo imunomedijatori. Najvažniji među njima su tzv kemokini. Oni se dijele na homeostatske i inflamatorne. Ovi zadnji – inflamatorni kontroliraju infekciju  kao dio imunoloških odgovora. Tijekom infekcije ili neke ozljede povećava se njihova koncentracija te oni tako  privlače  stanice koje sudjeluju u procesu ozdravljenja na mjesto upale, infekcije  ili ozljede 

Među najvažnije inflamatorne kemokine spadaju: RANTES, MIP-1, TNF, TGF te niz interleukina –IL. Od brojnih interleukina najvažniji su IL-1,IL-2, IL-6, IL 8

Klinička informacija – indikacija:

Tijekom upale izazvane različitim uzrocima a posebno infekcijama njihova se koncentracija povečava. Visina nivoa ovih supstanci kao i njihovo trajanje može ukazivati na prognozu infekcije.

Materijal za analizu:

Serum

Likvor (kod infekcija CNS-a, npr meningoencefalitis)

Jedinica:

μg/mL

pg/ml

Referentni interval:

Vidi u: 

VIRUSNI HEPATITISI

HAV  -  HEPATITIS A VIRUS 

OSTALI VIRUSI

Jedinica:

Kvalitativno: pozitivan/negativan

Referentni interval:

Opća informacija:

Adenovirus je član porodice Adenoviridae. DNA virus

Klinička informacija – indikacija:

Adenovirusi su grupa virusa koji izazivaju najvećim djelom akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta i konjunktive.

Oni mogu izazvati i slijedeće infekcije: tonzilitis, upalu uha,  gastroenteritis, upalu urinarnog trakta  te virusni meningitis i encefalitis.

Adenovirusne infekcije najčešće pogađaju bebe i mlađu djecu.

Dijagnoza adenovirusne infekcije postavlja se na temelju dokazivanja specifičnih antitijela u krvi te antigena u stolici.

U  krvi je moguće detektirati antitijela na adenovirus  IgM, IgG i IgA razreda

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

DIJAGNOSTIKA IZ STOLICE 

Materijal za analizu:

Serum – za antitijela

Stolica – za antigen

Jedinica:

μg/L

Referentni interval:

20,0 – 60.0

Priprema

Uzorak stolice, veličine zrna graška, stavlja se u odgovarajuću posudicu koja ima s unutarnje strane poklopca malu žličicu. Takvu posudicu možete nabaviti u ljekarni ili kod nas u laboratoriju Poliklinike  

Opća informacija:

Chicungunya virus spada u rod Alphaviridae

Klinička informacija – indikacija:

Bolest koju izaziva uključuje groznicu  sa temperaturom do 39°C, petehijalni osip trupa i udova, artralgije ili artritise više zglobova, konjunktivitis i fotofobiju.

U krvi je moguće detektirati antitijela na Chicungunya virus  IgM, IgG i IgA razreda

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

Jedinica:

OD index

Referentni interval:

Opća informacija:

CMV pripada familiji herpesviridae . DNA virus

Proširen je u čitavom svijetu (spada u ubikvirarne/sveprisutne viruse).  U mnogim  Europskim zemljama  i do 90% populacije je bilo u kontaktu sa CMV. 

Klinička informacija – indikacija:

Infekcija sa CMVje česta i zahvača većinu populacije i  sve dobne skupine.

Kod većine normalnih (imunokompetentnih) osoba infekcija sa CMV prolazi bez znakova bolesti dok kod nekih dovodi do infekciozne mononukleoze

Kod različitih  grupa koji imaju smanjenu imunološku sposobnost, kao npr. nezrele novorođenčadi, primaoci transplantata, HIV-om inficiranih može dovesti do ozbiljnih posljedica

Moguća je i intrauterina infekcija (kongenitalna infekcija) koja može rezultirati od  blagih oblika do teške diseminirane bolesti sa retardacijom u rastu  i oštečenjem niza organa djeteta.

Tipično je za CMV (kao i za druge viruse iz iste skupine herpes virusa) da nakon što izazovu bolesti i slijedi ozdravljenje ili infekcija prođe bez znakova bolesti ostaju u tijelu i pod kontrolom su imunološkog sustava tj ne izazivaju smetnje. Međutim kod osoba sa smanjenom funkcijom imunološkog sustava (imunosupresija) iz bilo kojeg razloga CMV koji je do tada bio inaktivan aktivira se i može izazvati bolesne promjene. 

Dijagnoza CMV  infekcije postavlja se na temelju dokazivanja specifičnih antitijela u krvi gdje je moguće detektirati antitijela na CMV  IgM, IgG i IgA razreda

Pored toga moguće je utvrditi i aviditet IgG razreda antitijela (vidi: AVIDITET)  što omogućuje postavljanje rane dijagnoze akutne infekcija ukoliko se ne može dokazati IgM amtitijelo

U dijagnostici CMV infekcije koriste se i potvrdne metode za dokazivanje antitijela- western blot.

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

AVIDITET

Jedinica:

OD index – za antitijela

% - za aviditet

Broj i vrsta pozitivnih linija antitijela za western blot

Referentni interval:

Opća informacija:

Coxsackie virus spada u Picornaviridae, genus Enterovirus.  RNA virus.

Klinička informacija – indikacija:

Infekcija sa coxsackie virusom najčešće dovodi do meningitisa (djeca mlađa od 3 mjeseca).

Kod starije djece i odraslih također se infekcija manifestira sa meningitisom ali i faringitisom te sa drugim simptomima infekcije gornjeg resoiratornog trakta.

U krvi je moguće detektirati antitijela na Coxsackie virus  IgM, IgG i IgA razreda

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

Jedinica:

OD index 

Referentni interval: