Opća informacija:

Adenovirus je član porodice Adenoviridae. DNA virus

 

Klinička informacija – indikacija:

Adenovirusi su grupa virusa koji izazivaju najvećim djelom akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta i konjunktive.

Oni mogu izazvati i slijedeće infekcije: tonzilitis, upalu uha,  gastroenteritis, upalu urinarnog trakta  te virusni meningitis i encefalitis.

Adenovirusne infekcije najčešće pogađaju bebe i mlađu djecu.

 

Dijagnoza adenovirusne infekcije postavlja se na temelju dokazivanja specifičnih antitijela u krvi te antigena u stolici.

U  krvi je moguće detektirati antitijela na adenovirus  IgM, IgG i IgA razreda

 

Nalaz antitijela na adenovirus  IgG  razreda može  ukazivati na akutnu (svježu) infekciju ovim virusom ukoliko postoji porast visine (titar) ovog antitijela u krvi u razmaku od oko 7 dana.

Ako porasta titra nema najvjerojatnije se radi o prošloj infekciji ovim virusom

 

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

DIJAGNOSTIKA IZ STOLICE 

 

Jedinica:

μg/L

 

Referentni interval:

20,0 – 60.0

Opća informacija:

Adenovirus je član porodice Adenoviridae. DNA virus

 

Klinička informacija – indikacija:

Adenovirusi su grupa virusa koji izazivaju najvećim djelom akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta i konjunktive.

Oni mogu izazvati i slijedeće infekcije: tonzilitis, upalu uha,  gastroenteritis, upalu urinarnog trakta  te virusni meningitis i encefalitis.

Adenovirusne infekcije najčešće pogađaju bebe i mlađu djecu.

 

Dijagnoza adenovirusne infekcije postavlja se na temelju dokazivanja specifičnih antitijela u krvi te antigena u stolici.

U  krvi je moguće detektirati antitijela na adenovirus  IgM, IgG i IgA razreda

 

Nalaz antitijela na adenovirus  IgG  razreda može  ukazivati na akutnu (svježu) infekciju ovim virusom ukoliko postoji porast visine (titar) ovog antitijela u krvi u razmaku od oko 7 dana.

Ako porasta titra nema najvjerojatnije se radi o prošloj infekciji ovim virusom

 

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

DIJAGNOSTIKA IZ STOLICE 

 

Jedinica:

μg/L

 

Referentni interval:

20,0 – 60.0

Dokazivanje   IgA antitijela na tkivnu( humanu)  transglutaminazu  IgA (tTG-IgA / TTG-IgA)  

 

Vidi:  AUTOANTITIJELA  I PROBAVNI TRAKT  -  CELIJAKIJA

Dokazivanje   IgG antitijela na tkivnu (humanu)  transglutaminazu  IgG (tTG-IgG / TTG IgG)   

 

Vidi:  AUTOANTITIJELA  I PROBAVNI TRAKT  -  CELIJAKIJA

Opća informacija Šećerna bolest tip I uzrokovana je kroničnim autoimunim procesima koji izravno oštećuju beta-stanice otočića, pri čemu se u krv oslobađaju auto-antigeni. Karakteristično je za antitijela da se mogu dokazati već u pretkliničkom obliku šećerne bolesti. Najviše su zastupljena antitijela na citoplazmatske antigene stanica otočićaa (ICA), antitijela na dekarboksilazu glutaminske kiseline (GAD) i antitijela na inzulin (IAA). Klinička informacija – indikacija: Nalazom ICA u krvi pacineta može i na nekoliko mjeseci ili godina ranije predvidjeti mogući nastanak tipa 1 dijabetesa. Materijal za analizu Serum/plazma Mjerna jedinica U/ml Referentni interval

Anti-phospholip

 

Vidi: AUTOANTITIJELA   OSTALA