Opća informacija

Već od rođenja te kasnije, organizam je izložen nizu infektivnih agensa koji ne trebaju nužno dovesti do bolesti. Kontakt s njima  ne treba rezultirati bolešću već on prolazi bez simptoma.Takav susret s njima, međutim, registrira imunološki sustav, koji na njih, kao i na svaki strani agens stvara specifična antitijela. Kontakt sa takvim širokoprisutnim (ubikvitarnim) agensima u našoj okolini rezultira prvo IgM antitijelima koja relativno brzo naestaju a koja uskoro zamjene  IgG antitijela –koja mogu trajati dugo, katkada i doživotno.. 

Primjeri takvih ubikvitarnih antigena su brojni, poput  EBV, CMV, hepatitis A virusa, ali i hepatitis B virusa te brojnih drugih agensa.

Utvrđivanjem IgG antitijela na takve uobičajene antigene iz naše okoline daje grubu odnosno opću procjenu stanja (statusa) imunološkog sustava osobe i to u segmentu produkcije antitijela (specifični humoralni imunitet)

Više vidi u: 

VIRUSI OSTALI,  BAKTERIJE,  PARAZITI, GLJIVICE 

Jedinica:

mg/dL

Referentni interval:

Opća informacija

Osnovna funkcija sustava komplenta je njihovo sudjelovanje u obrani od infektivnih agensa (reakcije antigen/antitijelo) te u sprečavanju autoimunih bolesti. Sustav komplementa je primarni element humoralnog imuniteta, a sastoji se od oko 20 glikoproteina koji slobodno cirkuliraju u inaktivnoj formi. Aktivacija sustava komplementa može se odvijati na dva načina. Prvi je tzv klasičan način aktivacije a on počinje sa vezivanjem prve komponente komplenenta (od njih 20) na antitijelo i onda se postepeno aktiviraju ostale komponente..

Drugi način aktivacije je tzv alternativni put koji ne poćinje sa aktivacijom prve komponente nego  sa C3 komponentom a zatim slijede ostale komponente. Krajnji rezultat oba načina aktivacije je završni kompleks koji dovodi do razaranja (lize) niza različitih  vrsta stanica, bakterija i virusa. 

Klinička informacija – indikacija:

Uloga sustava komplementa u obrani tijela je izuzetno važna zato je testiranjre tog sustava nužna  u procjeni stanja nespecifične obrane tijela. U praksi se najčešće određuje C3 i C4 komponenta

Povišene vrijednosti komplementa nalaze se kod sistemskih infekcija, ne-infekcioznih kroničnih upala, ali on je povečan i u nekim fiziološkim stanjima (npr. u trudnoći)

Smanjene vrijednosti  su važan indikator koji upućuje na autoimune bolest (bolest imunih kompleksa) te uzastopne pirogene infekcije.

Jedinica:

mg/dL

Referentni interval:

5-30

Opća informacija

C3 komponenta komplementa jedna je od 20 komponenti ovog sustava važnog u obrani organizma

Klinička informacija – indikacija:

Detaljnije vidi u  

KOMPLEMENT – SUSTAV KOMPLEMENTA

Jedinica:

mg/dL

Referentni interval:

5-30

Opća informacija

C4 komponenta komplementa jedna je od 20 komponenti ovog sustava važnog u obrani organizma

Klinička informacija – indikacija:

Detaljnije vidi u  

KOMPLEMENT – SUSTAV KOMPLEMENTA

Jedinica:

mg/dL

Referentni interval:

5-30

Opća informacija

Nakon spajanja antitijela i antigena (strani agens) nastaju imuni kompleksi koji cirkuliraju u krvi (CIC – cirkulirajući imuni kompleksi)  koji se odstranjuju iz tijela pomoću makrofaga. Antitijelo u tom kompleksu može biti IgM, IgG i IgA razreda  Mala količina CIC-a je uobičajena pojava. 

 Klinička informacija – indikacija:

Ako, međutim,  postoji visoka koncentracija  CIC-a u krvi  oni se mogu odlagati  i stvarati nakupine u različitim organima i krvnim žilama te dovesti do oštečenja tkiva.

Utvrđivanje CIC-a  provodi se kod pračenja   bolest imunih kompleksa (autoimune bolesti)

Povišene vrijednosti CIC-a ukazuju na neke kronične bolesti – reumatska bolest, neke maligne bolesti, infekcije, purpura Schoenlein Henoch.

Jedinica:

mg/L

Referentni interval:

Do 7

Opća informacija

Komunikacija između stanica koje sudjeluju u imunološkim reakcijama (osim T i B limfocita tu je i niz drugih staničnih tipova –makrofazi, leukociti, dendritične stanice, NK stanice i brojne druge) odvija se preko određenih supstanci koje nazivamo imunomedijatori. Najvažniji među njima su tzv kemokini. Oni se dijele na homeostatske i inflamatorne. Ovi zadnji – inflamatorni kontroliraju infekciju  kao dio imunoloških odgovora. Tijekom infekcije ili neke ozljede povećava se njihova koncentracija te oni tako  privlače  stanice koje sudjeluju u procesu ozdravljenja na mjesto upale, infekcije  ili ozljede 

Među najvažnije inflamatorne kemokine spadaju: RANTES, MIP-1, TNF, TGF te niz interleukina –IL. Od brojnih interleukina najvažniji su IL-1,IL-2, IL-6, IL 8

Klinička informacija – indikacija:

Tijekom upale izazvane različitim uzrocima a posebno infekcijama njihova se koncentracija povečava. Visina nivoa ovih supstanci kao i njihovo trajanje može ukazivati na prognozu infekcije.

Materijal za analizu:

Serum

Likvor (kod infekcija CNS-a, npr meningoencefalitis)

Jedinica:

μg/mL

pg/ml

Referentni interval: