Opća informacija

Osnovna funkcija sustava komplenta je njihovo sudjelovanje u obrani od infektivnih agensa (reakcije antigen/antitijelo) te u sprečavanju autoimunih bolesti. Sustav komplementa je primarni element humoralnog imuniteta, a sastoji se od oko 20 glikoproteina koji slobodno cirkuliraju u inaktivnoj formi. Aktivacija sustava komplementa može se odvijati na dva načina. Prvi je tzv klasičan način aktivacije a on počinje sa vezivanjem prve komponente komplenenta (od njih 20) na antitijelo i onda se postepeno aktiviraju ostale komponente..

Drugi način aktivacije je tzv alternativni put koji ne poćinje sa aktivacijom prve komponente nego  sa C3 komponentom a zatim slijede ostale komponente. Krajnji rezultat oba načina aktivacije je završni kompleks koji dovodi do razaranja (lize) niza različitih  vrsta stanica, bakterija i virusa. 

Klinička informacija – indikacija:

Uloga sustava komplementa u obrani tijela je izuzetno važna zato je testiranjre tog sustava nužna  u procjeni stanja nespecifične obrane tijela. U praksi se najčešće određuje C3 i C4 komponenta

Povišene vrijednosti komplementa nalaze se kod sistemskih infekcija, ne-infekcioznih kroničnih upala, ali on je povečan i u nekim fiziološkim stanjima (npr. u trudnoći)

Smanjene vrijednosti  su važan indikator koji upućuje na autoimune bolest (bolest imunih kompleksa) te uzastopne pirogene infekcije.

Jedinica:

mg/dL

Referentni interval:

5-30

Opća informacija

Komunikacija između stanica koje sudjeluju u imunološkim reakcijama (osim T i B limfocita tu je i niz drugih staničnih tipova –makrofazi, leukociti, dendritične stanice, NK stanice i brojne druge) odvija se preko određenih supstanci koje nazivamo imunomedijatori. Najvažniji među njima su tzv kemokini. Oni se dijele na homeostatske i inflamatorne. Ovi zadnji – inflamatorni kontroliraju infekciju  kao dio imunoloških odgovora. Tijekom infekcije ili neke ozljede povećava se njihova koncentracija te oni tako  privlače  stanice koje sudjeluju u procesu ozdravljenja na mjesto upale, infekcije  ili ozljede 

Među najvažnije inflamatorne kemokine spadaju: RANTES, MIP-1, TNF, TGF te niz interleukina –IL. Od brojnih interleukina najvažniji su IL-1,IL-2, IL-6, IL 8

Klinička informacija – indikacija:

Tijekom upale izazvane različitim uzrocima a posebno infekcijama njihova se koncentracija povečava. Visina nivoa ovih supstanci kao i njihovo trajanje može ukazivati na prognozu infekcije.

Materijal za analizu:

Serum

Likvor (kod infekcija CNS-a, npr meningoencefalitis)

Jedinica:

μg/mL

pg/ml

Referentni interval:

Opća informacija:

HHV 8  je član grupe Herpesviridae. DNA virus.

Klinička informacija – indikacija:

Humani herpes virus 8 naziva se i  Herpes virus Kaposijeva sarkoma. Taj virus vjerojatno je uzrok Kaposijeva sarkoma – raka koji se četo javlja kod AIDS bolesnika. Nađen je i  kod nekih drugih patoloških stanja- karcinomu skvamoznih stanica, Castelman-ove bolesti,,imunoblastične adenopatije,

S obzirom na vezu ovog virusa sa Kaposijevim sarkomom  on bi mogao biti jeda od sedam dosada poznatih virusa koji izaziva rak – tzv onkovirus. 

U krvi je moguće detektirati antitijela na HHV 8  IgM i IgG  razreda 

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

VIRUSI  - ONKOVIRUSI  (TUMORSKI VIRUSI, VIRUSI  RAKA)

Jedinica:

OD index 

Referentni interval:

Opća informacija: 

Virus mumpsa  spada u familiju paramyxoviridae. RNA virus

Klinička informacija – indikacija:

Virus mumpsa izaziva akutnu zaraznu bolest  koja p očituje  upalom žlijezda slinovnica  osobito upalom parotidne (zaušne) žlijezde. Često međutim mogu biti zahvačeni i drugi organi i tkiva poput  testisa, mozga. i gušterače što može dovesti do gluhoće, meningitisa i neplodnosti.

U krvi je moguće detektirati antitijela na virus mumpsa  IgM, IgG i IgA razreda 

Kod infekcije koja zahvača mozak ova se antitijela mogu naći i u likvoru.

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

Jedinica:

OD index 

Referentni interval:

Opća informacija: 

Coxiella burnetii je intracelularna bakterija.

Klinička informacija – indikacija:

Glavni rezervoari ove zoonoze su stoka, ovce i koze. Ako su inficirane ovaj seuzročnik nalazi u njihovom urinu, stolici, mlijeku i naročito u posteljici.

Razlikujemo dvije faze ove infekcije. U fazi I (virulentna faza) antitijela na C burnetti su izrazito visoka dok je u fazi II (avirulentna faza)  njihov nivo niži.

U fazi I znakovi bolesti su: glavobolja, vručica, zimica,, slabost i mialgija.

U fazi II znakovi bolesti su mnogo ozbiljniji. Oni uključuju: upala pluća, hepatitis, endokarditis, , osteomijelitis, te neurološke manifestacije – encefalitis, meningitis, stanje konfuzije, demencija I psihoza.

U serumu je moguće detektirati antitijela na  Coxiella burnetti u sva tri razreda (IgM, IgG, IgA).  

Opširnije vidi:

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE

Jedinica:

OD index 

Referentni interval:

Vidi: 

COXIELLA BURNETTI  FAZA I  

VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE