DIJAGNOSTIKA se provodi od 07.00 – 18.00 sati od ponedjeljka do petka a subotom 08.00 – 12.00
DIJAGNOSTIKA se provodi od 07.00 – 18.00 sati od ponedjeljka do petka a subotom 08.00 – 12.00
Opća informacija
C3 komponenta komplementa jedna je od 20 komponenti ovog sustava važnog u obrani organizma
Klinička informacija – indikacija:
Detaljnije vidi u
KOMPLEMENT – SUSTAV KOMPLEMENTA
Jedinica:
mg/dL
Referentni interval:
5-30
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Osnovna funkcija sustava komplenta je njihovo sudjelovanje u obrani od infektivnih agensa (reakcije antigen/antitijelo) te u sprečavanju autoimunih bolesti. Sustav komplementa je primarni element humoralnog imuniteta, a sastoji se od oko 20 glikoproteina koji slobodno cirkuliraju u inaktivnoj formi. Aktivacija sustava komplementa može se odvijati na dva načina. Prvi je tzv klasičan način aktivacije a on počinje sa vezivanjem prve komponente komplenenta (od njih 20) na antitijelo i onda se postepeno aktiviraju ostale komponente..
Drugi način aktivacije je tzv alternativni put koji ne poćinje sa aktivacijom prve komponente nego sa C3 komponentom a zatim slijede ostale komponente. Krajnji rezultat oba načina aktivacije je završni kompleks koji dovodi do razaranja (lize) niza različitih vrsta stanica, bakterija i virusa.
Klinička informacija – indikacija:
Uloga sustava komplementa u obrani tijela je izuzetno važna zato je testiranjre tog sustava nužna u procjeni stanja nespecifične obrane tijela. U praksi se najčešće određuje C3 i C4 komponenta
Povišene vrijednosti komplementa nalaze se kod sistemskih infekcija, ne-infekcioznih kroničnih upala, ali on je povečan i u nekim fiziološkim stanjima (npr. u trudnoći)
Smanjene vrijednosti su važan indikator koji upućuje na autoimune bolest (bolest imunih kompleksa) te uzastopne pirogene infekcije.
Jedinica:
mg/dL
Referentni interval:
5-30
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
B limfociti, uz T limfocite igraju vitalnu ulogu u imunološkoj obrani tijela. Njihova je glavna funkcija da nakon aktivacije i prijelaza u plazma stanice produciraju antitijela (imunoglobuline) te da prelaze u kategoriju stanica sječanja.
Naziv B limfocit (B stanica) dolazi od bursa fabricius – organ u ptica gdje ove stanice sazrijevaju. Kod sisavaca, uključujući i čovjeka ove stanice nastaju u koštenoj srži (bone marrow).
Klinička informacija – indikacija:
Specifična obrana tijela humoralnog tipa osniva se na antitijelima- imunoglobulinima koje produciraju B limfociti odnosno iz njih nastale plazma stanice. Njihova uloga u obrani tijela je ogromna a jihov deficit dovodido poremečaja koji ovisno o stupnju idu od blagih poremečaja do onih po život opasnih.
Opširnije o B limfocitima i njihovoj ulozi u imunološkoj obrani vidi u:
SPECIFIČNI IMUNOLOŠKI SUSTAV
ANTITIJELA-IMUNOGLOBULINI, IgM, IgG, IgA, IgE ANTITIJELA
Jedinica:
Referentni interval:
Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov kroz nekoliko dana
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov za par dana |
Materijal za analizu: | Puna krv |
Opća informacija
Kao što je već rečeno visoko specijalizirane stanice koje su osnova specifičnog imuniteta su; T limfociti i B limfociti. B limfociti odnosno iz njih nastale plazma stanice osnova su humoralnoh imuniteta tj produkcije specifičnih antitijela – imunoglobulina.
T stanice ili T limfociti (uz B stanice ili B limfocite) imaju ključnu ulogu u specifičnoj staničnoj imunosti.. Oni se zovu T stanice jer sazrijevaju u timusu.
Postoji više podtipova T stanica a svaka ima posebnu funkciju.Tu spadaju: T helper stanice (CD4+ T stanice), citotoksične T stanice (CD8+ T stanice), T stanice sječanja (memory T cells), regulatorne T stanice (supresorske T stanice), prirodne T stanice ubojice (natural killer T cells).
Klinička informacija – indikacija:
T stanice vrše brojne funkcije koje omogućuju normalno odvijanje imunološke obrane tijela.
Oni usko surađuju sa B limfocitima i nizom drugih stanica i molekula koje su uključene u obrani organizma..Smanjenje broja T limfocita ili njihova smanjena funkcija mogu rezultirati nizom defekata u tijelu te razvojem brojnih patoloških stanja..
Uzroci T stanične deficijencije uključuju limfocitopeniju T stanica ili pak defekt pojedinačnih T stanica. Potpuna insuficijencija T staničnih funkcija može nastati zbog hereditarnih stanja poput teške kombinirane insuficijencije (SCID) i Omenn-ovog sindroma. Djelomična insuficijencija T staničnih funkcija uključuje AIDS, hereditarna stanja kao što su: DiGeorgov sindrom (DGS), sindrom kromosomskog prekida /CBSs), te kombinirane B-stanične i T- stanične poremečaje poput: ataksije-teleangiektazije (AT) i Wiskott-Aldrich syndrom (WAS).
Od patogenih mikroorganizama koje inače kontrolira T stanični sustav su intracelularni patogeni poput Herpes simplex virusa virusi opčenito, Miobakterije i Listerija ali i gljivične infekcije. Uz deficit T stanica kontrola ovih infekcija je bitno poremečena.
Postoje i maligna oboljenja T-stanica: ekstranodalni T stanični limfom, kutani T stanični limfomi (Sezary syndrom, Mycosis fungoides), aplastični veliki stanični limfom, angioimunoblastični T stanični limfom.
Više u: SPECIFIČNI IMUNOLOŠKI SUSTAV
Jedinica:
Referentni interval:
Vrijeme određivanja:
Nalaz je gotov kroz nekoliko dana
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov za par dana |
Materijal za analizu: | Puna krv |
Opća informacija
Već od rođenja te kasnije, organizam je izložen nizu infektivnih agensa koji ne trebaju nužno dovesti do bolesti. Kontakt s njima ne treba rezultirati bolešću već on prolazi bez simptoma.Takav susret s njima, međutim, registrira imunološki sustav, koji na njih, kao i na svaki strani agens stvara specifična antitijela. Kontakt sa takvim širokoprisutnim (ubikvitarnim) agensima u našoj okolini rezultira prvo IgM antitijelima koja relativno brzo naestaju a koja uskoro zamjene IgG antitijela –koja mogu trajati dugo, katkada i doživotno..
Primjeri takvih ubikvitarnih antigena su brojni, poput EBV, CMV, hepatitis A virusa, ali i hepatitis B virusa te brojnih drugih agensa.
Utvrđivanjem IgG antitijela na takve uobičajene antigene iz naše okoline daje grubu odnosno opću procjenu stanja (statusa) imunološkog sustava osobe i to u segmentu produkcije antitijela (specifični humoralni imunitet)
Više vidi u:
VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE
Jedinica:
mg/dL
Referentni interval:
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
Antitijela koja se nalaze na unutarnjim površinama tijela - (sluznicama probavogi, dišnog i urogenitalog trakt te u brojnim sekretima: slina, suze, kolostrum i dr.)
Klinička informacija – indikacija:
Smanjena produkcija (deficit) ovih antitijela slabi obranu tijela na sluznicama (a to su mjesta gdje se odvija susret sa mnogim stranim agensima) što može rezultirati brojnim učestalim infekcijama te alergijskim reakcijama
IgA antitijelo u slini važan je indikator obrane sluznice početnog dijela probavnog trakta.
Opširnije vidi u:
IMUNOLOŠKI STATUS - IMUNITET - IMUNOLOŠKA OBRANA TIJELA
INDIKATORI STRESA
IMUNODEFICIJENTNA STANJA IgA DEFICIJENCIJA
DIJAGNOSTIKA IZ STOLICE
Jedinica:
μg/L
Referentni interval:
IgE u serumu
< 432
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Slina |
Opća informacija
IgE antitijeloje najmanje zastupljeno u cirkulaciji – 0,05% svih imunoglobulina. Glavna funkcija IgE antitijela je u imunitetu na parazite te kod nekih protozoa.
IgE antitijelo, također igra bitnu ulogu i u alergiji (tip I hipersenzitivna reakcija)
Klinička informacija – indikacija:
U osoba sa određenim vrstama alergične reakcije (atopija) razina IgE u krvi može biti i 10 puta veća od normale. Specifičnim IgE testiranjem moguće je dokazati alergijsku reakciju na niz alergena.
O ulozi IgE antitijela vidi opširnije u:
ALERGIJA
Jedinica:
μg/L
Referentni interval:
IgE u serumu
< 432
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
Opća informacija
IgA antitijelo je posebno zanimljivo antitijelo. Naime ono se javlja u dva oblika , jedan u krvi a drugi na površini sluznica i tjelesnim sekretima. Prvi (u krvi) građen je od jedne molekule – tzv monomer, dok je drugi (sluznice i tjelesni sekreti) građen od dvije posebno povezane molekule – tzv dimer.
Dok se IgA u krvi (serumski IgA) nalazi u malim kolićinama, ono je zastupljeno u mnogo većoj kolićini na površini mukoznih membrana – sluznicama (probavnog, respiratornog i urogenitalnog trakta) te u tjelesnim sekretima ( slina, suze, kolostrum, majčino mlijeko, bronhalni sekret, nazalni sekret, vaginakni sekret, prostatična tekučina). Ovaj IgA naziva se sekretorni IgA. Ovaj sekretorni IgA izlučuje se u crijeva svaki dan u količini od 3 – 5 grama !
Klinička informacija – indikacija:
Na spomenutim prostorima (sluznice) i tjelesnim sekretima sekretorni IgA igra važnu ulogu u neutralizaciji i sprečavanju prodora mikroorganizama u tijelo.
Smanjene vrijednosti sekretornog IgA ili njegovo odsustvo dovodi do klinički važnog stanja imunodeficijencije što može rezultirti asa učestalim infekcijama respiratornog urogenitalnog trakta te prodora u tjelo supstanca koje mogu izazvati alergiju.
O ulozi IgA antitijela u obrani i specifičnoj dijagnostici vidi opširnije u:
VIRUSI OSTALI, BAKTERIJE, PARAZITI, GLJIVICE
Jedinica:
mg/dL
Referentni interval:
IgA u serumu
>10 godina: 68 - 378
Vrijeme određivanja | Nalaz je gotov isti dan |
Materijal za analizu: | Serum |
We have 561 guests and no members online